Diese Seite drucken

Ze starych casnikow

Wobspomnjej, až ta guba, kenž něnto se waźi, buźo raz mjelcaś

Awtor: Gregor Wieczorek srjoda, 22. nowember 2017

Na smjertnu njeźelu: Z Bramborskego Casnika, 47/1913, 20. novembera 1913, Kito Šwjela

W Lutolu bydli chóry šlodaŕ, ma suchośinu juž na 20 lět. Jogo žeńska ma z nim wjele proce a wuźěła, tak až luźe su jej gronili: Gab jan skerjej njabogi był, ga njeby wěcej žedneje starosći z nim měła! Wóna wótegroni: Gaby jano hyšći dłujko žywy był, pśeto dokulž tudy jo, mam wšak někogo, z kótrymž powědaś mógu. Cogo pótom deru, gaž sama budu? Sama byś, sam sejźeś, wudowa, wudojc, njelažy to słowo ako śěžki kamjeń na wutšobje, jadnomu tak śěžki ako drugemu? Serbske luźe gronje: „Wudowa njejo tak bita ako wudojc“. Wumrějo wóna, ga zgubijo wón tu pšawu ruku. Wujźo wón, ga njama wóna žedneje pódpěry wěcej, jadno jo tak śěžke ako to druge. Wudojc skjaržy: Pśi kom ga deru namakaś tu lubosć, kótraž trajo? Ta zwěrnosć chapja zachadaś, a z wěru žort se grajo. Ta cysta zwěrnosć wěsćejša to jo ta zwěrnosć manźelska, tu som ja něto zgubił. Ta wudowa pak žałobi: Nic tak tužnego tud njejo, nic tak bóleś njamóžo, ako gaž nan wótemrějo, žonu, źiśi spušćijo. Wóni trošta njamaju a bźez pomocnika su. Chto na wudowy how glěda? Njejźo syrotam se běda?

artikel pógódnośiś
(0 )
Pšosym zalogujśo se, cośo-li komentar dodaś