… až wóni se znjasu ze kśidłami kaž hodlarje (Jes 40, 26-31)
Gaž se do wany pušćijomy, wótpaduju napněśa wót nas. Gaž z wany hustupijomy, cujomy se ako nowo naroźone. Tak se źo kśesćijaństwu k jatšam. Jezus jo žywy, a my smy... Quasimodogeniti – kaž nowo naroźone źiśi. Běła njeźela groni se źinsajšnemu dnju teke, a te, kótarež su byli jatšy dupjone abo źinsa, su nosyli běłu dupjeńsku suknju a słyšali Jezusowe słowa: „Zbóžne, kenž njejsu wiźeli a tola wěrje.“
W Dolnej Łužycy groni se njeźeli małe jatšy, barwimy hyšći raz jajka, aby jatšy pšawje dłujko trali! Ale trajo, jatšy hopśimjeś.
Toś su sejźeli hukniki a žeńske w swójej komorce a njejsu mógali zapśimjeś, co jo se jatšy stało. Někotare su Jezusa wiźeli. Jezusa? Su muskego wiźeli, kótaregož njejsu spóznali, kenž njejo wěźeł wó jich tužycy. Což njejsu se wšogo naźejali. Israel skóńcnje lichotnje! Žedne Romarje wěcej, žedna hobsadka! Něnto sejźe bźezradnje tam. Co cynjachu? Snaź su Bóže pismo wótcynili, stare słowa cytali, ak jo profet Jezaja bźeznaźejnym gronił: