Janźelske głose
w gódownej namšy
Z Města/Cottbus. Serbska wósada jo była ku gódam tradicionelnje pśepšosona do Serbskeje cerkwje w Měsće, aby dožywiła gódownu serbsku namšu na gódownicu pód liturgiskim nawjedowanim fararja Tobiasa P. Jachmanna. Pśepšosenjeju jo jadnab 30 namšarjow slědowało.
Za wósebnu gódownu atmosferu jo se starała pśi tom Dolnoserbski sekstet, kótaryž jo ze swójimi janźelskimi głosami a gódownymi spiwami wótwórił a wobogaśił namšu. We swójom prjatkowanju jo Madlena Norberg wó wobstawnosći a pšawnosći powědała. Wóna jo na to pokazała, kak wažne wóspjetujuce a wobstawne cerkwine swěźenje a nałogi w se změnjujucem swěśe su. Jo wuzwignuła, až comy ako Serby ewangelium w našej maminej rěcy słyšaś kaž teke naše kjarliže we njej spiwaś. Ako zakład jo jej słušał list pósoła Pawoła na jogo pomocnika a pśijaśela Titusa (Titus 3, 4-7).