Lube źiśi,
Sćo prědny źěl bajki „Hansko a Grejtka“ cytali? Toś móžośo se wjaseliś: Źinsa mam za Was drugi źěl. Wjele wjasela z bajku!
Hansko a Grejtka (2. źěl)
Wósrjejź góle jo nan gronił: „Góleśi, how móžotej wótpócynuś. Mej z mamu pójźomej drjewo pušćat. Pó źěle pón pó waju pśiźomej.“ Hansko a Grejtka stej ceły źeń za starjejšyma cakałej, ale tej njejstej pśišłej. Góleśi stej byłej wobtužonej. W nocy jo swěśił mjaseck. Te běłe kamuški, ako Hansko jo zajtša sypał na drožku, su se rědnje błyskotali. A tak su pokazali góleśoma drogu domoj. Nan jo se wjaselił, gaž jo Hanska a Grejtku zasej wuglědał. Maś pak jo se bejnje góriła.
Raz jo była nuza zasej wósebnje wjelika. Toś jo groniła maś nanoju: „Musymej góleśi hyšći dłymjej do góle wjasć. Tej njesmějotej se namakaś domoj.“ Na drugi źeń su wšykne zasej šli do góle. Hansko pak njejo měł žednych běłych kamuškow wěc . Togodla jo rozdrobił pó droze kusacki klěba. Wjacor stej Hansko a Grejtka zasej pytałej swóju drogu domoj. Ptaški pak su wšykne drobjeńcki zešnekotali. Toś stej góleśi błuźiłej pó góli.